ZADAR

Zadar (tal. Zara, lat. Iadera) je hrvatski grad na Jadranskom moru, središte Zadarske županije i šireg područja sjeverne Dalmacije.

Gradska naselja
U sastavu grada Zadra nalazi se 15 naselja (stanje 2006), to su: Babindub, Brgulje, Crno, Ist , Kožino, Mali Iž, Molat , Olib , Petrčane, Premuda , Rava, Silba, Veli Iž, Zadar i Zapuntel.

Zemljopis

Zadar, 2007.Zadar se nalazi na 44:07 sjeverne geografske širine i 15:14 istočne geografske dužine. Razvio se na povoljnom položaju u središtu istočne obale Jadranskog mora, zaštićen arhipelagom zadarskih otoka od utjecaja otvorenog mora, što je imalo veliku važnost u razdoblju dominacije pomorskog prometa.Na kopnu mu zaleđe čini prostrana ravnica Ravnih Kotara, koja mu omogućava nesmetano prostorno širenje, po čemu se razlikuje od drugih primorskih gradova. Masivom Velebita zadarsko je područje oštro odijeljeno od Like i kontinentalnog dijela Hrvatske, što je tek u najnovije doba izmijenjeno izgradnjom autoceste, odnosno tunela Sveti Rok.

Prometni položaj
Nakon što su u XX. stoljeću prevladali kopneni putevi na račun morskih, Zadar je i dalje zadržao prometnu važnost - kroz grad prolazi jadranska magistralna cesta, a u njegovoj neposrednoj blizini autocesta Zagreb - Split, dovršena 2005. godine. Odvojkom željezničke pruge je od 1966. povezan s Kninom, gdje se spaja na glavnu prugu Zagreb - Split. Međunarodnom brodskom linijom povezan s talijanskim gradom Ancona. Zračna luka Zadar nalazi se u Zemuniku, oko 14 km istočno od grada. A krajem ljeta 2007. se očekuje okončanje radova na brzoj cesti od luke Gaženica u Zadru do čvora Zemunik na autocesti, a u daljnjoj budućnosti i tzv. jadranske željezničke pruge (Gospić - Zadar - Split), kojom će Zadar postati još veće trgovačko središte hrvatske i cijelokupne regije.

Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2001., Zadar broji 72.717 stanovnika. Po veličini je, nakon Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka, peti grad u Hrvatskoj. No prema najnovijim procjenama za 2006. godinu broj stanovnika se popeo na 85.000, i tako nastavio trend najbrže rastućeg grada na hrvatskoj obali jadrana, što je i razumljivo s obzirom na uvjete koje ima, od zemljopisnog položaja, klime, i prostranih Ravnih Kotara u svom zaleđu.

Prema etničkom sastavu, 92.8% stanovništva su Hrvati, 3.3% Srbi, a preostalih 3.9 % Albanci, Bošnjaci i Talijani.

Prije Drugog svjetskog rata, grad Zadar je imao oko 18.000 stanovnika. Nakon teških bombardiranja i iseljavanja Talijana neko je vrijeme stagnirao, ali s pojačanim gospodarskim razvojem naglo raste, i populacijski i teritorijalno. Tako 1961. ima 25.000 stanovnika, 1971. - 43.000, 1981. - 60.000, a 1991. čak 76.000. Ubrzanom izgradnjom su u njegov sastav do 1980 - ih uključena dotad zasebna naselja Bokanjac, Diklo, Ploče i Dračevac.

Uprava
Administrativnom području Grada Zadra osim užeg gradskog područja pripadaju i obližnja naselja Babindub, Crno, Kožino i Petrčane te otoci Ist, Iž, Molat, Olib, Premuda, Rava i Silba. Površina Grada, uključujući i navedene otoke, iznosi 194 km2.

Urbano područje Zadra upravno je podijeljeno na 21 mjesni odbor (Arbanasi, Bili Brig, Bokanjac, Brodarica, Crvene Kuće, Diklo, Dračevac, Gaženica, Jazine I, Jazine II, Maslina, Novi Bokanjac, Poluotok, Ploča, Puntamika, Ričina, Smiljevac, Stanovi, Vidikovac, Višnjik i Voštarnica ).

Povijest

Od prapovijesti do rimskog doba
Šire zadarsko područje naseljeno je još od pradavnih vremena. Nalazi te ranije kulture datiraju još od starijeg kamenog doba, dok su u vrijeme neolitika arheološkim istraživanjima utvrđene brojne ljudske naseobine. Na periferiji današnjeg Zadra takve su se naseobine nalazile na području Arbanasa i Puntamike. Prije naseljavanja ilirskih plemena ovaj je prostor naseljavao pradavni mediteranski narod iz čijeg predindoeuropskog jezika vrlo vjerojatno potječe i sam naziv naselja - Jader, Jadra ili Jadera, koji su poslije preuzele i druge civilizacije. Ime naselja vezano je uz neki pradavni hidrografski pojam.

Ilirsko naselje potječe iz 9. stoljeća p.n.e., koje je već u 7. i 6. stoljeću p.n.e. značajno središte ilirskog plemena Liburni kojima je zadarska luka bila polazište za brojna trgovačka putovanja i sigurno sidrište. Jadasini kao stanovnici Idasse ili Jadera prvi se put spominju 384. godine p.n.e. na grčkom natpisu iz Farosa (današnji Stari Grad na Hvaru) kao saveznici hvarskih starosjedilaca u borbi protiv novodoseljenih grčkih kolonista. Grčki geograf Skilaks Skarianderis spominje Zadar pod imenom Idassa, Jadar, a stanovnike naziva Jadasinima.

Sredinom 2. stoljeća p.n.e. zadarsko područje postupno osvajaju Rimljani, koji se sustavno naseljavaju u Zadru. Koloniju rimskih građana - Colonia Julia Jader osnovao je 48. p. n. e. najvjerojatnije sam Julije Cezar. Zadar je postao samostalni municipij mahom isluženih rimskih vojnika, kojima je uz sam grad bila podijeljena i zemlja za obrađivanje.

Rekonstrukcija rimskog foruma u ZadruJader je bio uređen po svim načelima rimskog urbanizma: pet uzdužnih i veći broj poprečnih ulica stvaralo je pravilnu mrežu gradskih komunikacija, koje su dijelile grad po strogom geometrijskom redu na pravokutne kvartove - insule. Na zapadnom kraju grada izgrađen je glavni trg - rimski forum, a do njega nešto povišeni kapitolij s hramom. Kapitolij je bio omeđen jednokatnim, a forum dvokatnim trijemom. Na prostoru okrenutom moru izgrađen je gospodarski trg - emporij. Rimski Jader bio je zaštićen jakim zidima, na više mjesta ojačanih monumentalnim kulama, a imao je i javni vodovod s vodom iz 40 km udaljene Vrane, sustav kanalizacije, terme, amfiteatar i druge značajke visoko razvijenog urbanog života.

Rani srednji vijek
U razdoblju seobe naroda i prodora barbara dolazi do postupne stagnacije Zadra, a u 5. stoljeću, već pod vlašću Istočnih Gota, grad je sasvim osiromašio, a zbog dotrajalosti brojne su javne građevine postale ruševine. Zadar je u to vrijeme (6. stoljeće) zasigurno pogodio i težak potres u kojem su razoreni cijeli kompleksi monumentalne rimske arhitekture, čiji će ulomci kasnije poslužiti kao građevni materijal. U razdoblju između 4. i 6. stoljeća u Zadru se razvija i nova religija - kršćanstvo; grad ima svog biskupa, gradi se novo vjersko središte sjeverno od foruma s bazilikom i krstionicom, kao i drugi sakralni objekti. Nakon povlačenja Istočnih Gota s područja Dalmacije 537. godine te konačnog pada Zapadnog Rimskog Carstva, Zadar dolazi pod vlast Bizanta. Istovremeno započinju prodori Avara i Slavena koji su u ranom 7. stoljeću u potpunosti razorili i opustošili Salonu, čime Zadar, kao jedini grad koji se othrvao napadima novih osvajača, preuzima ulogu novog upravnog središta Bizantske provincije Dalmacije. Ulogu glavnog grada Dalmacije zadržat će sve do 1918. godine.

Početkom 9. stoljeća bilježi se u Zadru živa diplomatska aktivnost biskupa Donata, te gradskog kneza Pavla u sporu između Franačke države Karla Velikog i Bizantskog Carstva. Franci su, naime, nakratko osvojili Zadar, ali je mirom u Aachenu 812. godine grad vraćen Bizantu. Zadar se u potpunosti okrenuo k moru, pomorstvu i trgovini, a zahvaljujući novom strateškom položaju postaje gospodar prostora od kvarnerskih otoka do Kaštelanskog zaljeva. Bizantska Dalmacija nije bila teritorijalno jedinstvena cjelina, već skup gradskih općina na čelu sa Zadrom, a široka gradska autonomija doprinijela je razvitku dalmatinskih gradova kao slobodnih komuna. U svemu je tome prednjačio upravo Zadar, čiji je položaj u to doba bio jednak onome koji je imala Venecija.

Zadar u srednjem vijeku
U vrijeme silnog uspona srednjovjekovnog Zadra, grad postaje sve veća smetnja ambicijama moćnije Venecije, a u zaleđu se formira i raste hrvatska država. Zadar postupno uspostavlja ponajprije trgovačke, a potom i političke veze s Hrvatima, koji se sve više prihvaćaju i integriraju u gradskom životu. U 10. stoljeću, bilježe se u Zadru hrvatska imena i to priora, suca, svećenika, opatica i redovnica, što svjedoči da je hrvatski etnički element osvojio sve gradske staleže. Zadrani poduzimaju napore za vlastito osamostaljenje od Bizanta u čemu svakako prednjači najmoćnija zadarska patricijska obitelj – Madijevci. U sporazumu s Bizantom Zadar je s ostalim dalmatinskim komunama 1069. godine pripojio svojoj državi hrvatski kralj Petar Krešimir IV., a poslije dinastičkih borbi i smrti kralja Dmitra Zvonimira 1089. godine, Zadar od 1105. priznaje vlast prvog hrvatsko-ugarskog kralja Kolomana. Od tada Zadar počinje sve češće ratovati s Venecijom. Prvi put Mlečani su napali i zauzeli Zadar 1000. godine, a siloviti će nasrtaji i povremena osvajanja uz otpor i pobune Zadrana potrajati sve do 1358. i zaključenja Zadarskog mira.

Zadar je posebno teško stradao 1202. godine kada je mletački dužd Enrico Dandolo za napadaj i opsadu iskoristio križare na 4. pohodu u Palestinu kada je počinjen jedan od najokrutnijih zločina u povijesti Zadra. Križari su se Mlecima obvezali platiti prijevoz brodovima do Egipta, a kako im nisu mogli platiti, Mlečani su ih iskoristili za razaranje, rušenje i pljačku Zadra. Hrvatsko-ugarski kralj Emerik osudio je križarsku vojnu, jer je nastao sukob oko toga je li pravovjerno da Božja vojska napadne kršćanski grad. Zadar je ipak bio razrušen i osvojen, a stanovništvo raseljeno. Papa Inocent III. ekskomunicirao je Mlečane i križare koji su sudjelovali u osvajanju. Poslije novih pobuna, grad je došao pod vlast hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca i to (mirom u Zadru) 1358. godine.

Stanovništvo Zadra u razvijenom srednjovjekovnom razdoblju bilo je pretežno hrvatsko, o čemu svjedoči zapisa kardinala Bosona koji je 1177. godine pratio papu Aleksandra III. na putu za Veneciju. Kada su se papinske lađe zbog oluje sklonile u zadarsku luku, Zadrani su papu dočekali pjevajući na hrvatskom jeziku. Razdoblje od 11. do 14. stoljeća, iako burno i puno opsada i stradanja, bilo je zlatno doba Zadra. Zadar je vještom politikom i trgovinom, te sposobnim pomorcima osigurao ključnu ulogu među gradovima na istočnoj obali Jadrana, što se odrazilo i na njegov izgled i kulturu (sagrađene su brojne crkve, bogati samostani, raskošne palače uglednih obitelji, izrađena je škrinja Sv. Šimuna). Jedan od najboljih primjera sjaja i moći tadašnjeg Zadra je i prvo Sveučilište na hrvatskom tlu kojeg su 1396. godine osnovali Dominikanci.

Od 15.-18. stoljeća
Poslije Ludovikove smrti Zadar priznaje vlast kralja Žigmunda Luksemburškog, a zatim Ladislava Napuljskog koji je 1409., vidjevši da sve više gubi utjecaj u Dalmaciji, prodao Zadar i svoja dinastička prava na Dalmaciju Veneciji za 100.000 dukata. Tako je Venecija ponovno preuzela Zadar 31. srpnja 1409. godine, ovaj put bez borbe, ali uz napetosti i otpor zadarskog plemstva koji su ugušeni progonom i pljenidbom imovine. Zadar je i dalje administrativno središte Dalmacije, ovaj put pod mletačkom vlašću koja se proširila nad cjelokupnim dalmatinskim prostorom (izuzevši Dubrovačku Republiku). Mlečani su znatno ograničili političku i gospodarsku autonomiju Zadra, koji je unatoč svoj toj represiji, još uvijek grad izraženog prosperiteta. U tom vremenu u Zadru je rođen jedan od najslavnijih hrvatskih kipara i graditelja – Juraj Matejev Dalmatinac, glasovit prvenstveno po svom radu na šibenskoj katedrali, zatim velika imena renesansne umjetnosti – braća Lucijan i Franjo Vranjanin (Laurana), koji su se svojim kiparskim i graditeljskim djelima posebno proslavili u Italiji.

Konrad von Grünemberg: Zadar, 1486.Razdoblje 16. i 17. stoljeća obilježeno je u Zadru prodorima turskih osvajača koji su već početkom 16. st. osvojili zadarsko zaleđe, a sam grad se gotovo neprestano nalazi na dometu turskog topništva. Stoga započinje izgradnja novog sustava utvrda i zidina koji su bitno promijenili izgled grada. Za potrebe izgradnje novih moćnih peterokutnih utvrda srušene su mnoge kuće i crkve, pa čak i čitavo zadarsko predgrađe – Varoš Sv. Martina. Po svršetku njezine 40-ogodišnje izgradnje Zadar postaje najveći grad-utvrda u Mletačkoj Republici sa sustavom utvrda, bastiona, obrambenih kanala ispunjenih morem i novih velikih javnih gradskih cisterna. Tijekom temeljite pregradnje Zadra izgrađen je i cijeli niz sasvim novih javnih zgrada (Gradska loža i Gradska straža na tadašnjem Gospodskom trgu, više novih vojarni i skladišta, ali i raskošnih novih palača).

Uz općenito nesigurno vrijeme i niz turskih opsada i razaranja, unutar gradskih utvrda razvijala se visoka kultura življenja. U 16. i 17. st. značajna je aktivnost hrvatskih književnika koji pišu na narodnom jeziku (Jerolim Vidolić, Petar Zoranić, Brne Karnarutić, Juraj Baraković, Šime Budinić). Valja istaknuti i znamenitog slikara Andriju Medulića (oko 1510./1515.-1563.), koji se u Mlecima potpisivao kao «Andrea Schiavone».

Uslijed stalne turske opasnosti stanovništvo se znatno prorijedilo te je došlo do opće stagnacije gospodarstva. Gradom je u 16. i 17. stoljeću haralo i više žestokih epidemija kuge. Nakon više od 150 godina turske prijetnje, Zadar je oslabljen u ljudstvu, ali i materijalno osiromašen. Venecija naseljava novo stanovništvo, a pod nadbiskupom Vickom Zmajevićem u tri navrata se doseljavaju i Arbanasi koji formiraju novo naselje u predgrađu. Unatoč oskudici, u Zadru je 1783. godine izgrađeno «Plemićko kazalište» (Teatro Nobile) koje će biti u funkciji više od stotinu godina.

Nakon pada Venecije (1797.) Zadar i Dalmacija pripojeni su Austriji, ali prva austrijska vladavina nad Zadrom trajala je samo do 1806. godine.

Zadar u 19. i 20. stoljeću
Nakon osmogodišnje vlasti, Austrija je mirom u Požunu Napoleonu prepustila Veneciju, zapadnu Istru, Dalmaciju i mletačku Albaniju. Francuska vladavina nad Zadrom započela je u veljači 1806. godine i trajala je do prosinca 1813. U to kratko vrijeme došlo je do značajnih društvenih reformi, a osnovan je i cijeli niz novih institucija, među kojima je i obnovljeno zadarsko sveučilište (studij medicine, niže i više kirurgije, farmacije, prava, graditeljstva i geodezije). Već u lipnju 1806. pokrenute su u Zadru i prve novine na hrvatskom jeziku «Kraljski Dalmatin», koje će izlaziti do 1810. godine.

Teatro Verdi (Novo kazalište) podignuto 1865.U studenom 1813. započinje austrijska opsada Zadar, potpomognuta i engleskim trupama, a već 7. prosinca austrijska vojska ponovno ulazi u Zadar. Druga austrijska vlast potrajala je sve do 1918., a Zadar i dalje zadržava status glavnog grada Kraljevine Dalmacije i sjedište je Dalmatinskog sabora (osnovano 1861.) i crkvene metropolije za čitavu Dalmaciju. Administrativne funkcije Zadra rezultirale su većim naseljavanjem stranog činovništva (1910. godine 60% stanovništva grada čine Talijani). Također, Zadar je jedina općina u Dalmaciji u kojoj autonomaši nikad nisu izgubili vlast.

Hotel "Bristol" na Novoj rivi (1902.)S austrijskom vladavinom, Zadar je dobio gimnaziju (1816.), otvara se prvi javni perivoj (1829.), osniva se i Narodni muzej (1832.); 1833. godine dovršena je cesta koja je Zadar preko Velebita povezivala sa Zagrebom i Bečom, a 1838. godine stavljen je u upotrebu prvi moderni gradski vodovod.

Zadar je u drugoj polovici 19. stoljeća i žarište pokreta za kulturni i nacionalni preporod u Dalmaciji, a ovo razdoblje od posebne je važnosti za povijest grada koji se naglo razvija kao moderan europski grad. Ukazom cara Zadar je 1868. godine prestao biti grad-utvrda što se brzo odrazilo na njegov urbanistički razvitak. Izgrađeni su brojni javni i privatni objekti, među njima i Novo kazalište (kasnije Teatro Verdi) 1865. godine. Zadar postaje grad bogato uređenih trgovina i javnih prostora, luksuznih kavana i hotela, javnih knjižnica i čitaonica. Zadar je imao 6 tiskara i u njemu izlazi oko 40 različitih novina i časopisa, među kojima i Narodni list (1862.) – danas najstarije živuće hrvatske novine. U gradu ponovno djeluju brojni važni hrvatski književnici kao što su Ivo Vojnović, Rikard Katalinić Jeretov, Milan Begović, Vladimir Nazor i dr.

Kavana Central na KalelargiKoncem stoljeća u Zadru se počela naglo razvijati prerađivačka industrija, posebice proizvodnja 33 vrste likera od kojih je Maraschino postao poznat širom svijeta. Na Silvestrovo 1894. u Zadru je zasjala električna gradska rasvjeta, prva sustavno provedena električna mreža u Hrvatskoj.

U Prvom svjetskom ratu Austro-Ugarska Monarhija doživjela je slom i raspad na više država. Zahvaljujući diplomatskim igrama saveznika prilikom pridobivanja Italije na svoju stranu, ali i nejasnom stavu pregovarača iz Kraljevine SHS, Rapallskim ugovorom (12. studenog 1920.) Zadar je pripojen Italiji kao enklava na istočnoj obali Jadrana. U njenom sastavu Zadar je ostao sve do 1945. godine. 1921. godine proglašen je slobodnom lukom, te proživljava razdoblje talijanske uprave u čudnoj atmosferi lažnog izobilja. To je razdoblje intenzivne talijanizacije i iseljavanja Hrvata i gospodarskog propadanja grada uslijed neprirodne izolacije od zaleđa. Ulogu središta Dalmacije u potpunosti preuzima Split.

"Savezničko" bombardiranje Zadra u II. svjetskom ratuU Drugom svjetskom ratu Zadar je izložen teškim savezničkim bombardiranjima tijekom 1943. i 1944. godine pri čemu je razoreno 80% povijesne jezgre grada.

Konačno pripojen Hrvatskoj koja je tada bila jedna od konstitutivnih jugoslavenskih republika, Zadar je završetak rata dočekao gotovo potpuno razoren i napušten, s jedva 6.000 stanovnika. Nakon rata dolazi do iseljavanja talijanskog stanovništva, ali i velikog broja Hrvata, u Italiju. Na njihovo mjesto ubrzo i u velikom broju dolaze žitelji zadarskih otoka i zaleđa.

Razoreni Zadar nakon II. svjetskog rataNakon Drugog svjetskog rata grad se razvija u snažan ekonomski i kulturni centar, posebno nakon izgradnje željezničke pruge Zadar-Knin i osnivanja Filozofskog fakulteta. 1991. srpski pobunjenici i Jugoslavenska narodna armija (JNA) napali su Zadar koji se tada našao na rubu okupiranog područja. Veze sa Zagrebom odvijale su se isključivo preko otoka Paga. Zadar je opet proživio ozbiljna razaranja, uključujući neke povijesne objekte. Opsada Zadra trajala je do 1993. kada je Zadarsko zaleđe oslobođeno u vojnoj akciji " Maslenica". Povremeni napadi na grad su se nastavili sve do 1995. kada je operacijom "Oluja" završen rat u Hrvatskoj.

Grb
Grb grada Zadra temelji se na povijesnom gradskom grbu, ima oblik poluokruglog štita u kojem je na crvenoj pozadini na konju vitez u zlatnom oklopu, gologlav, mladolikog lica, crnokos sa zlatnom aureolom oko glave (Sveti Krševan), u lijevoj ruci poludesno okrenut trokutasti štit (na srebrenoj podlozi crveni križ), u desnoj uzdignutoj ruci zlatno koplje sa zastavom polukružno vijorećom iznad glave konjanika, zastava srebrna sa crvenim križem, na kraju izrezana u tri repa, srednji nastavak crvenog križa, o pojasu zlatni mač u koricama, iza ramena plavi vijoreći plašt tri puta presavijen, crni konj u skoku, prednje noge u zraku presavijene, stražnje čvrsto oslonjene, oprema konja zlatna, sedlo konjanika crveno obrubljeno zlatom, iza konjanika srebrne zidine sa kruništem, u dnu ispod zidina valovito plavo more.

Gospodarstvo
Turisthotel
Tankerkomerc
Maraska, tvornica sokova i alkoholnih pića
SAS strojogradnja
Tankerska plovidba
Lignum
OTP Banka
Zadar je do Domovinskog rata bio jedan od gospodarski najrazvijenijih gradova u Hrvatskoj s raznovrsnim industrijskim granama. Upravo ta raznovrsnost omogućila mu je relativno brz oporavak nakon ratnih stradanja, pojačan izgradnjom autoceste Zagreb - Split i njezinog nastavka, nove luke u Gaženici. Ta teretno - industrijska luka će kad bude dovršena biti dio najbrže veze između Italije i Srednje Europe, te tako omogućiti daljnji razvoj Zadra.

Poznati i zaslužni Zadrani

Jelena Slavna, hrvatska kraljica (* ? – † 8. listopada 976.), žena kralja Mihajla Krešimira II.
Ante Gotovina, general HV
Spiridon Brusina, (1845.-1908.), hrvatski zoolog
Georg von Trapp, znanstvenik i inovator
Dragutin Blažeković, austrijski namjesnik za Dalmaciju, podigao današnji perivoj Vladimira Nazora (1890.)
Barun Franz Ludwig von Welden, vojni upravitelj Zadra, 1829. podigao današnji Perivoj kraljice Jelene Madijevke
Zvonimir Šuljak, kolekcionar i autor knjige "Zadar na starim razglednicama"
Marko Perić, ponajbolji kuhar Hrvatske
Lepa Smoje, žena i muza Miljenka Smoje
Bernard Kotlar, hrvatski umjetnik

Biskupi, teolozi, pape
Donat, zadarski biskup i diplomat
Simeone Duca, monsinjor i dobrotvor
Papa Ivan IV., rođeni Zadranin (†12.10.642.)
Šimun Kožičić Benja
Marijan Oblak, zadarski nadbiskup u miru
Ivan Prenđa, 68. zadarski nadbiskup
Vicko Zmajević, (1670.-1745.), zadarski nadbiskup

Glazbenici
Blagoje Bersa (*1873.-†1934.), hrvatski skladatelj i glazbeni pedagog
Vladimir Bersa (*1864.-†1927.), hrvatski skladatelj
Riccardo Bonicioli, operni skladatelj
Maja Dešpalj-Begović, violinistica
Pavle Dešpalj, dirigent i skladatelj
Valter Dešpalj, violončelist svjetskog glasa
Ivan Repušić, dirigent, (ravnatelj opere HNK Split)
Natali Dizdar, pjevačica
Mladen Grdović, pjevač
Tomislav Ivčić, pjevač
Vedran Ivčić, pjevač
Damir Marušić, dirigent, (orkestar HRM Split)
Zoran Jelenković, pjevač
Dalibor Musap, klavijaturist i osnivač grupe RIVA, pobjednici Pjesme Eurovizije 1989.
Duško Lokin, pjevač
Đani Maršan, pjevač i diplomat
Bepo Matešić, pjevač
Davor Pekota, pjevač i frontman grupe "Forum"
Grupa Riva, pobjednici Pjesme Eurovizije 1989.
Ivan Salgetti Drioli, skladatelj
Jurica Šoša, klavirist
Renato Švorinić, basist
Marina Tomašević, pjevačica
Emilija Kokić, pjevačica
Felix von Weingartner (1863.-1942.), dirigent i skladatelj
Petar Vrbančić, violinist i glazbeni pedagog

Glumci
Antun Nalis (*1911.-†2000.), hrvatski filmski i tv-glumac
Josip Genda, (*1943.-†2006.), hrvatski glumac
Barbara Vicković
Linda Begonja (*1972)
Ivana Buljan Legatti

Graditelji
Juraj Matejev Dalmatinac, (poč. 15. st. — 1473./75.), hrvatski kipar i graditelj
braća Lucijan i Franjo Vranjanin (Laurana), hrvatski kipari i graditelji

Književnici
Ivan Aralica, (1930.-)
Juraj Baraković, (1548. - 1628.), hrvatski renesansni pjesnik
Josip Bersa (*1862.-†1932.), hrvatski književnik i arheolog
Šime Budinić, (između 1530. i 1535. - 1600.)
Vladan Desnica, (1905.-1967.)
Šime Gržan, pjesnik
Brne Karnarutić, (1515. - 1573.)
Giuseppe Sabalich, (1856.–1928.)
Abdulah Seferović, kroničar grada Zadra
Jeronim Vidulić, (†1499.), pjesnik
Petar Zoranić, (1508. - između 1543. i 1569.), književnik

Političari
Ingrid Antičević-Marinović, bivša ministrica pravosuđa Hrvatske
Josip Gjergja, hrvatski političar i diplomat
Božidar Kalmeta, ministar prometa, turizma i mora RH, dugogodišnji gradonačelnik Zadra
Budimir Lončar, diplomat
Ana Lovrin, ministrica pravosuđa RH, bivša gradonačelnica
Ivica Maštruko, diplomat
Joso Škara, političar i bivši ministar rada Hrvatske

Slikari
Andrija Medulić "Schiavone", (* Zadar, 1510.-1515. - † Venecija, 1563.), slikar
Franjo Salghetti Drioli (1811.-1877.)
Giovanni Smirich (1842.-1929.)

Sportaši
Romano Bajlo, olimpijac veslač
Saša Bjelanović, nogometaš Ascoli-a i povremeni reprezentativac Hrvatske
Mario Budimir, bivši vaterpolo reprezentativac Hrvatske
Marijan Buljat, nogometaš reprezentativac Hrvatske i NK Dinama
Petar Cupać, olimpijac jedriličar
Krešimir Ćosić, košarkaš
Giuseppe Gjergja, košarkaš i bivši izbornik košarkaške reprezentacije Hrvatske
Josip Pino Grdović, legendarni zadarski košarkaški stručnjak
Arijan Komazec, bivši košarkaš Zadra i reprezentativac Hrvatske
Emilio Kovačić, košarkaš
Hrvoje Perinčić, košarkaš
Korana Longin, najbolja hrvatska košarkašica
Davor Marcelić, bivši košarkaški reprezentativac Hrvatske, Zadra i Cibone
Luka Modrić, nogometaš reprezentativac Hrvatske i NK Dinama
Veljko Petranović, bivši košarkaš Zadra
Marko Popović, košarkaški reprezentativac Hrvatske i Žalgirisa iz Kaunasa
Zoran Primorac, najbolji hrvatski stolnotenisač
Dado Pršo, nogometaš Glasgow Rangers-a
Josip Skoblar, nogometaš, zlatna kopačka Europe 1970. godine
Enzo Sovitti, legendarni trener košarkaša Zadra
Lucijan Valčić, košarkaški trener, bivši prvak sa Zadrom
Stojko Vranković, bivši košarkaš Zadra i reprezentativac Hrvatske
Jurica Buljat,nogometaš NK Hajduka i povremeno mlade reprezentacije

Moda
Ela Dušević, modna dizajnerica
Nevena Dujmović, top model
Ana Gojanović Bujan, modni skaut
Ana Grbić, Miss fotogeničnosti na izboru za Miss Hrvatske, hostesa u tv-emisiji Bravo
Korina Longin, top model
Ottavio Missoni, (Zadar, 1925.), modni kreator

Spomenici i znamenitosti
Mnoge su znamenitosti koje se mogu vidjeti u Zadru, zbog njegove duge povijesti koja seže do antičkih vremena. Neke od znamenitosti su:

Crkva sv. Donata

Crkva Sv. Donata iz 9. st. sagrađena na ostacima rimskog forumaNajpoznatiji je spomenik i simbol grada Zadra, ujedno i najpoznatija monumentalna građevina u Hrvatskoj iz ranog srednjeg vijeka. Sagrađena je na tradicijama ranobizantske arhitekure u ranom srednjem vijeku, najvjerojatnije početkom 9. st. Kružnog je oblika i nije se sačuvala u obliku kako je prvotno sagrađena. Nedostaje joj južna prigradnja, pa joj je središnja kružna jezgra s te strane vidljiva. Do 15. stoljeća nazivala se crkva Sv. Trojstva, a od tada nosi ime Sv. Donat, po biskupu koji ju je dao sagraditi. Prvi put crkva se spominje sredinom 10. stoljeća u spisima bizantskog cara Konstatina Porfirogeneta. Danas se njezin prostor zbog izvanrednih akustičnih karakteristika koristi za glazbene programe ("Glazbene večeri u sv. Donatu").

Ispod temelja crkve Sv. Donata i biskupske palače proteže se pločnik glavnog trga iz rimskih vremena - Forum. Počeci mu sežu u 1. st. prije Krista. S tri strane Forum je bio opkoljen monumentalnim trijemom kojega su krasile akantusove vitice, girlande i maskeroni.

Kalelarga
Kalelarga ili Široka ulica je glavna i najpoznatija zadarska ulica, koja se proteže u smjeru istok-zapad od Narodnog trga do Foruma. U Drugom svjetskom ratu su uništene gotovo sve zgrade u ulici, te je ona obnovljena u modernističkom stilu zadržavajući samo osnovni smjer.

Katedrala Sv. Stošije

Portal Katedrale Sv. StošijeZadarsku katedralu posvećenu Sv. Stošiji ukrašava izvana na pročelju ruža te na zabatu glavne lađe manja gotička ruža, naknadno umetnuta. Portali imaju karakterističan romanički oblik, danas unutrašnjost katedrale doima se svojom monumentalnošću (glavna lađa je triput šira od sporednih). Zvonik katedrale koji danas dominira Zadrom, započet je još u kasnom srednjem vijeku, da bi ga tek 1892. dovršio engleski arhitekt Thomas Graham Jackson po uzoru na zvonik rapske katedrale.

Crkva Sv. Marije

Unutrašnjost crkve Sv. MarijeCrkva Sv. Marije pripada ženskom benediktinskom samostanu sv. Marije koji je osnovala plemkinja Čika 1066. godine. Na mjestu nekadašnje neugledne crkve podigla je trobrodnu crkvu koja je posvećena 1091. godine. Njezina kći Vekenega početkom 12. st. sagradila je kapitularnu dvoranu i monumentalni zvonik. U samoj crkvi nalazi se i grobnica opatice Vekenge koja je umrla 1111. godine. Samostanski arhiv čuva vrlo vrijednu zbirku povelja u kojima se spominju hrvatski kraljevi iz 11. st. Pročelje crkve i njezin južni bočni zid, kao i glavni portal u renesansnom su stilu. Na zvoniku se nalazi natpis u spomen Kolomanovog ulaska u Zadar 1102. godine. Crkva je razrušena u anglo-američkom bombardiranju u Drugom svjetskom ratu, ali je uspješno rekonstruirana.

Crkva Sv. Krševana

Crkva Sv. Krševana - apsidaTrobrodna bazilika s tri bogato ukrašene polukružne apside pripadala je muškom benediktinskom samostanu. Sagrađena je u romaničkom stilu i posvećena 1175., a ime je dobila po sv. Krševanu mučeniku, zaštitniku grada Zadra. Pročelje je jednostavno. U donjem dijelu nema nikakvih ukrasa osim glavnog portala. Unutrašnjost crkve krase freske romaničko-bizantinskih karakteristika. U svetištu se nalazi monumentalni glavni oltar izgrađen 1701. godine na kojega su 1717. postavljena četiri kvalitetna kipa od bijelog mramora koji predstavljaju zaštitnike Zadra. Rad su mletačkog kipara Alavise Tagliapiete. Zvonik se počeo graditi potkraj 15. st., ali nikada nije dovršen. Najljepši dio fasade je vanjski ukras, apsida.

Crkva Sv. Šimuna / Škrinja Sv. Šimuna

Crkva Sv. Šimuna u ZadruPrvobitno ranokršćanska trobrodna bazilika iz 5. st., potom pregrađena crkva Sv. Stjepana s gotičkim elementima iz 14. st., dok je današnji izgled s baroknim detaljima dobila u 16. st. Poznata srebrna škrinja Sv. Šimuna iz 1380. nalazi se na glavnom oltaru crkve. Škrinja je zlatarsko djelo velike vrijednosti koju je za relikviju Sv. Šime dala izraditi ugarsko-hrvatska kraljica Elizabeta. Škrinju je izradio zlatar Franjo iz Milana, nastanjen u Zadru. Južno od crkve nalazi se rimski stup postavljen 1729. godine, a sastavljen je od dvaju stupova rimskog hrama koji su se do tada čuvali na kapitoliju Foruma.

Crkva i franjevački samostan Sv. Frane

Klaustar samostana Sv. Frane u ZadruCrkva se nalazi na zapadnom kraju grada. Crkva je najstarija dalmatinska gotička crkva. Posvećena je 1280. Unutrašnjost je jednostavna. Iz kora se ulazi u sakristiju. Iza glavnog oltara crkve iz 1672. godine nalazi se nekadašnje svetište i u njemu korska sjedala bogato ukrašena rezbarijama u stilu cvjetne gotike iz 1394. godine, rad Gaicoma da Borga Sansepolcra.

Sakristija, koja se nastavlja na kor, vazna je za hrvatsku povijest, jer je u njoj 1358. godine sklopljen Zadarski mir između mletačke Republike i ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika Anžuvinca, kojim su se Mlečani odrekli svojih pretenzija na Dalmaciju.

Crkva Gospe od Zdravlja

Crkva Gospe od Zdravlja u ZadruPodignuta je u 18. stoljeću u baroknom stilu na mjestu starije crkve, kao mauzolej nadbiskupa Zmajevića. U njoj se čuvala slika Gospe od Kaštela koju je naslikao Blaž Jurjev Trogiranin u 15.st (danas je u stalnom postavu izložbe crkvene umjetnosti). Uživa veliki ugled i popularnost u brojnim generacijama Zadarskih žitelja. U drugom svjetskom ratu bila je potpuno razorena, te je preostao samo zvonik i malo svetište. Obnovljena je tek 1990. godine vrijednom donacijom pokojnog Msgr. Simeona Duce, koji je u njoj i pokopan.

Crkva Svetog Andrije i Svetog Petra
Jednobrodna crkva Sv. Andrije odlikuje se jednostavnom fasadom iz 17. stoljeća, te ostatcima fresaka romano-bizantskih karakteistika sa kraja 12. stoljeća dok su južni bočni zid i apsida sagradeni u 5. stoljeću. Na njenu apsidu nadovezuje se crkvica Sv. Petra s antičkim elementima.

Crkva i samostan Svetog Mihovila

Crkva Sv. MihovilaPročeljem crkve Sv. Mihovila dominira reljefno ukrašen gotički portal iz 14. stoljeća. U njenoj jednobronoj unutrašnjosti nalazi se drevno oslikano polureljefno raspelo iz 13. stoljeća. U samostanu je smještena i manja zbirka umjetnina.

Crkva Svetog Dominika
Gotička crkva sv. Dominika nalazi se zapadno od Kopnenih vrata. U sklopu samostana djelovalo je i prvo sveučilište koje se spominje još davne 1396. godine.

Crkva Svetog Ilije Proroka
Pravoslavna crkva podignuta neposredno uz Forum u 16. stoljeću za potrebe grčkih pomoraca i trgovaca. U 18. stoljeću je nadograđena i predana na upotrebu srpskoj zajednici.

Ostaci crkve Stomorica
Danas su sačuvani samo temelji nekoć šesterolisne predromaničke crkve (isprva posvećene Sv. Uršuli), koja je još imala i kupolu, a umjesto jedne apside sagrađen joj je pravokutni krak sa zvonikom. U 16. stoljeću je porušena, 1883. godine arheološki istražena, nakon toga zasuta, te napokon 1966. godine otkopana i konzervirana. Priča kaže da oblik tlocrta ove crkvice, koja podsjeća na ključ, simbolizira ključeve Sv. Petra.

Gradske zidine (Muraj)

Monumentalna Kopnena vrata (Porta terraferma) Michelea Sanmichelija iz 1543. godine u luci FošaSačuvani su ostaci iz rimskog doba, iz srednjeg vijeka te najviše iz 16. st. Uz bedeme se nalazi srednjevjekovna "Kapetanova kula", a najslikovitiji se dio nalazi na južnom dijelu kod lučice "Foše", gdje se nalaze i Kopnena vrata iz 1543. (Michele Sanmicheli). Prema luci, blizu crkve Sv. Krševana nalaze se Morska vrata iz 1573.

Stalna izložba crkvene umjetnosti - Zlato i srebro grada Zadra
U građevnom sklopu crkve Sv. Marije odnosno njezinog samostana, čiji su objekti tijekom drugog svjetskog rata bili teško oštećeni, 1972. godine formiran je reprezentativni postav - Stalna izložba crkvene umjetnosti, i jedna od najvrijednijih izložbi u Hrvatskoj, popularno nazvana “Zlato i srebro Zadra”.

Arheološki muzej Zadar
Osnovan 1832. a izloženi su arheološki ostaci od 7. do 12. st. Izloženi su predmeti iz rimskog doba i prapovijesni arheološki materijal iz paleolika, neolitika, i metalnih doba.

Narodni trg
Glavni zadarski trg i okupljalište. S njegove zapadne strane je crkva sv. Lovre iz 11.st; zgrada Gradske straže iz 1562. i toranj sa satom iz 18. st., a nasuprot se nalazi Gradska loža iz 13. st. Na sjevernoj strani trga je Gradska vijećnica podignuta 1934. godine u doba fašističke vladavine.

Zgrada Zadarskog sveučilišta

Nekadašnji Licej Svetog Dimitrija s kapelom na početku 20. stoljećaDominantna točka zadarske panorame s mora, velebna zgrada na Novoj rivi izgrađena je početkom 20. stoljeća u neoklasicističkom stilu za potrebe Liceja Svetog Dimitrija. U njenom sklopu je i nedavno obnovljena kapela Sv. Dimitrija.

Zanimljivosti
Morske orgulje

Zadarske morske orgulje na Novoj rivi
Grb Zadra ispred Morskih orguljaMorske orgulje, izvedene su po projektu arhitekta Nikole Bašića, smještene su u blizini novog pristaništa za cruisere, u sklopu zadarske rive, te su prepoznatljive kao posebno oblikovana obala u nekoliko redova stepenica koje se spuštaju prema moru. Stepenice se protežu na sedamdesetak metara obale, ispod kojih je, na razini najniže oseke mora, okomito na obalu ugrađeno 35 cijevi različitih dužina, promjera i nagiba, koje se koso uzdižu do obalnog poločanja i završavaju u kanalu (servisnom hodniku). Tu se na cijevima nalaze LABIUMI (zviždaljke), koje sviraju 7 akorda od 5 tonova. Iznad kanala su performirane kamene stepenice kroz koje izlazi zvuk, morem potisnut zrak.

Maraschino

Zadarski MaraschinoOriginalni zadarski liker Maraschino priznat diljem svijeta. Prepoznatljiv je po karakterističnom slatkom okusu i aromatičnom mirisu. Priprema se po tradicionalnoj recepturi koju su stvorili ljekarnici dominikanskog samostana početkom 16. stoljeća.

Zadarski barkarijoli
Jedan od zaštitnih znakova grada Zadra. Oni već 800 godina s malim čamcima na vesla povezuju dva kraja gradske luke po svim vremenskim uvjetima, štedeći na taj način vrijeme svojim vjernim putnicima. Ova tradicija se već stoljećima prenosi s koljena na koljeno u nekoliko obitelji, a uspjela se održati unatoč svim izazovima modernog vremena.

Barkarijol sa zgradom Maraske

Zadarski perivoji
Perivoj kraljice Jelene Madijevke
Perivoj Vladimira Nazora
Perivoj Vrulje
Perivoj Riva
Perivoj Gospe od zdravlja

Arsenal
Arsenal je spomenik kulture nulte kategorije, izgrađen u 18. stoljeću za vrijeme mletačke uprave kao skladište za vojnu flotu. Nakon obnove funkcionira kao mediteranski gradski trg u zatvorenom prostoru i jedno je od središta javnog, kulturnog i zabavnog gradskog života bogato događanjima.

Obrazovanje

Osnovne škole
Osnovna škola Petra Preradovića
Osnovna škola Šime Budinića
Osnovna škola Šimuna Kozičića Benje
Osnovna škola Bartula Kašića
Osnovna Škola Smiljevac]
Osnovna škola Stanovi]
Osnovna škola Voštarnica
Osnovna škola Krune Krstića

Srednje škole
Medicinska škola Ante Kuzmanića Zadar
Nadbiskupska klasična gimnazija
Zadarska privatna gimnazija
Pomorska škola
Gimnazija Vladimira Nazora
Gimnazija Franje Petrića
Gimnazija Jurja Barakovića
Gimnazija Vicka Zmajevića
Prirodoslovno - grafička škola
Privatna Gimnazija Zadar
Obrtnička škola Gojka Matuline
Strukovna škola Vice Vlatkovića
Tehnička škola
Hotelijersko-turistička i ugostiteljska škola
Ekonomsko-birotehnička i trgovačka škola

Sveučilište u Zadru
Sveučilište u Zadru; utemeljeno 2002. godine, proisteklo iz filozofsko-teološkog sveučilišta dominikanskog reda u Zadru iz 1396. i Filozofskog fakulteta osnovanog 1955. godine.

Kultura
Društva
Astronomsko astronautičko društvo Zadar
Festivali
Glazbene večeri u sv. Donatu - Donat festival
Zadarski kulturni forum
Zadar snova - Međunarodni festival novog kazališta i izvedbenih umjetnosti
Zadarsko kazališno ljeto
MMS - Melting metal summit (festival na otvorenom)
Knjižnice
Gradska knjižnica Zadar
Znanstvena knjižnica Zadar
Muzeji
Arheološki muzej Zadar
Narodni muzej
Stalna izložba Zlato i srebro grada Zadra
Etnografski muzej Zadar
Pomorski muzej Zadar
Kazališta
Kazalište lutaka Zadar
Hrvatska kazališna kuća
Novine
Zadarski list
Narodni list
Zadarski regional
Hrvatski List
Kina
Pobjeda
Klubovi
Gotham
Garden
Arsenal
Forum
Shark
Stress
Vegas
Maya pub
Mango
Go-Ga

Sport
Košarkaški klub KK Zadar
Nogometni klub NK Zadar
Nogometni klub NK Arbanasi,
Kuglački klub Zadar,
Stolnoteniski klub Donat, Zadar,
Karate klub Zadar,
Rukometni klub Zadar
Jedriličarski klub USKOK
boćarski klub "Brodarica"
vaterpolski klubovi "Veterani Zadar", "Zadar 1952"
Veslački klub Jadran - Zadar
Košarkaški klub KK Borik Puntamika
Plivački klubovi "Zadar" i "Jadera"

Gradovi prijatelji
Zadar je zbratimljen sa sljedećim gradovima:

Reggio Emilia (Italija), od 1972.
Romans (Francuska), od 1985.
Fürstenfeldbruck (Njemačka), od 1989.
Székesfehérvár (Mađarska), od 1997.
Padova (Italija), od 2003.
Iquique (Čile), od 2003.

 

ZADAR

Zadar (Latin: Iadera, Italian: Zara) is a city in Croatia on the Adriatic Sea, with a population of 72,718 (2006). It is the fifth largest Croatian city. 93% of its citizens are ethnic Croats (2001 census).
It is the centre of modern Croatia's Zadar county and the wider northern Dalmatian region. Zadar is located opposite the islands of Ugljan and Pašman, from which it is separated by the narrow Zadar Strait.
The promontory on which the old city stands used to be separated from the mainland by a deep moat which has since become a landfill. The harbor, to the north-east of the town, is safe and spacious.
Zadar is the seat of a Roman Catholic archbishop.

History

Prehistory
The entire district of present day Zadar was populated since prehistoric times. The earliest evidence of human life comes from the Late Stone Age, while numerous settlements have been dated as early as the Neolithic. Before the Illyrians, the area was inhabited by an ancient Mediterranean people. The name of the settlement - Iader, Iadra or Iadera (also spelled Jader, Jadra or Jadera) - came from their Pre-Indo-European language and could be related to a hydrographical term. It was later used by other civilisations.

Antiquity
In the 9th century BC Iadera was settled by the Liburnians, a tribe of Illyrians, who were known as great sailors and merchants. By the 7th Century BC it had become an important centre for their trading activities with the Greeks and the Romans. Its population at that time is estimated at 2,000. The people of Jader, the Jadasinei were first mentioned in a Greek inscription (384 BC) as the leading enemies of the Greek colonists in the Adriatic in the period of Greek colonization (6th – 4th centuries BC). In the middle of the 2nd century BC, the Romans began to gradually invade the region. After 59 BC, Iadera became a Roman municipium, and in 48 BC a Roman colony. In the early days of the Roman domination, Iadera was a flourishing Roman colony. It lasted for several hundred years, until waves of marauding tribes battered the region. By some estimations, in the 4th century it had probably between 20 and 25 thousand citizens, an admixture of Romans and indigenous Liburnians.[1] In 441 and 447 Dalmatia was ravaged by the Huns.

The Medieval Period
After the fall of the Western Roman Empire, in 481 Dalmatia was added to the Ostrogothic kingdom, which already included the more northerly parts of Illyricum, i.e. Pannonia and Noricum. In 536 the Byzantine emperor Justinian the Great, started a military campaign to reconquer the territories of the former Western Empire (see Gothic War), Zadar became consequently part of the Byzantine Empire.[2]

In 568 Dalmatia was devastated by the Avars invasion, and throughout the century Slavs (i.e. early Croatian an Serbian tribes), its modern occupants, gradually established themselves in Illyria, where, unlike the earlier barbarian conquerors, they formed permanent settlements. Between 600 and 650 the main body of the immigrants occupied Illyria.[2]

In other parts of the Balkan Peninsula, Serbs and Croats quickly absorbed the native population. However, the coastal cities managed to resist immediate cultural assimiliation (mostly thanks to Byzantine influence). This sociologic process was instead to take many centuries to reach completion. Consequently, The rural aereas were settled by Croats and Serbs, while the native population, mostly consisting of romanised Illyrians, was either eventually assimilated or migrated to the cities (such as Spalatum, Iader and Ragusa. This gradual, long process took place in the 7th and 8th centuries. Dalmatia was, thus, a region culturally divided between the romanic Byzantine cities and the Slavic, more rural, hinterland. These two communities were known to harbor dislike for one another, a grievous circumstance which sometimes resulted in disputes.[2][3]

Other Romanic natives (later called Morlachs) took refuge in the mountainous interior of Dalmatia, where they preserved their culture for several centuries.[2]

Zadar survived the tubulent times, due its strategic position and its strong defensive system and managed to maintain its Roman heritage (such as its dialect of the independent Dalmatian language). Because of the destruction of Dalmatia's capital Salona and the relocation of its people to nereby Spalatum, Zadar in time became the capital of the Byzantine Theme (administrative unit) of Dalmatia, and was the seat of the imperial Governor. Byzantium, as the protector of Dalmatia enjoyed a strong military and political presence there, due to the persistent threat of invasion by the new Venetian Republic.

However, the geographical position of Zadar, suffices to explain the relatively small influence exercised by Byzantine culture throughout the six centuries (535-1102) of Byzantine rule.[3] It maintained a large degree of autonomy throughout this time. Along with other Dalmatian cities it soon came to resemble a typical medieval commune. In 806 Dalmatia was briefly occupied by the Holy Roman empire under Pepin, but this was quickly reversed and the cities were given back to Byzantium in 812, by the Treaty of Aachen.[3]

Meanwhile, the Croatian state formed inland, and trade and political links with Zadar began to devealop[citations needed]. Croatian settlers began to arrive, becoming commonplace by the 10th century.[citations needed] In 925, the Duke of Croatian Dalmatia Tomislav, united Croatian Dalmatia and Pannonia establishing the Croatian Kingdom. He also was granted the position of protector of Dalmatia (the cities) by the Byzantine Emperor. He thus politically united the Dalmatian cities with their hinterland for the first time.

In 998 Zadar sought Venetian protection against the Neretvian pirates, who had settled near the mouth of the Neretva river.[4][3]

The Venetians were quick to fully exploit this opportunity: in 998 a fleet commanded by Doge Pietro Orseolo II, after defeating the pirates, landed in Korčula and Lastovo. Dalmatia was quickly captured by surprise and offered little serious resistance. Trogir, was the exception and was subjected to Venetain rule only after a bloody struggle, whereas the Republic of Dubrovnik was forced to pay tribute. Pietro self-proclaimed himself Dux Dalmatianorum (Duke of the Dalmatians), associating it with his son (carefully agreeing to Byzantine suzerainty).[2][3]

The Croatian kings meanwhile established their own maritime cities, such as Nin and Biograd na Moru (also later Šibenik).[3] The Church, on its part, was involved in general confusion; in 1059 on the church synod in Split it forbade the use of any language but liturgies in Greek or Latin, and so had accentuated the differences between Romanic and Slavic population.[3] In the 10th century the cities came back under Crotian administration and Zadar sought independence from Byzantium. In 1069 the city was joined with Croatia by a treaty for the second time, by the Croatian King Petar Krešimir IV the Great[citations needed].

[edit] Rivalry of Venice and Croatia-Hungary in Dalmatia
In 1099, the Kingdom of Croatia was invaded and forced into a personal union with the Hungarian king Coloman. In 1105 Zadar recognized his rule.
Zadar was repeatedly invaded by Venice between 1111 and 1154 and then once more between 1160 and 1183.
In 1183 it finally rebelled, pleading to the Pope and to the Croato-Hungarian throne for protection, but it the year 1202 the Fourth Crusade began forming in Europe. The crusaders were, however, dependent upon Venice for transportation to Egypt. Ever the opportunist, Doge Enrico Dandolo instructed the crusader army that istead of paying they should lay siege to the troublesome Dalmatian capitol. Forced by their lack of money the Crusaders agreed and besieged Zadar. The overwhelmed city soon fell back under Venetian rule.

This did not break the spirit of the city, however. Its commerce was suffering due to lack of autonomy under Venice. They enjoyed considerable autonomy under the distant, much more feudal Croatian-Hungarian kings. A number of insurrections followed (1242-1243, 1320s, 1345-1346) which resulted finally in Zadar coming back under the crown of the Croatian-Hungarian king Louis I by the Treaty of Zadar, in 1358. After the death of Louis, Zadar recognized the rule of king Sigismund, and after him, that of Ladislas Anjou. During his reign Croatia-Hungary was envealoped in a bloody civil war. In 1409, Venice, seeing that Ladislas was about to be the loser, and eager to exploit the situation despite its relative military weakness, offered to buy his "rights" on Dalmatia for a mere 100, 000 ducats. Knowing he lost the region in any case, Ladislas accepted. Zadar was, thus, sold back to the Venetians for a poultry sum.

 

Zadar's "Kopnena Vrata"
Venetian Republic (1409-1797)

The Adriatic in 1560, with Dalmatia and ZadarIn the early 16th century the Ottoman Turks conquered Dalmatia's hinterland, and the city became, in essence, a military stronghold protecting Venetian trade in the Adriatic, as well as the administrative centre for the Venetian conquests in Dalmatia.
From 1726-1733 a part of its territory was settled by Catholic Albanian refugees. That Albanian settlement is called "Arbanasi".

[edit] Napoleonic era (1797-1813)
After the fall of Venice (1797) with the Treaty of Campo Formio, Zadar come under the Austrian crown and once again became united with the rest of Croatia. In 1806 it was briefly given to the Napoleonic Kingdom of Italy, until in 1809 it was added to the French Illyrian Provinces. In 1813 all Dalmatia was reconquered and brought back under the control of the Austrian Empire.

During this time, it maintained its position as the capital of Dalmatia.
During the Napoleonic era, the first Dalmatian newspaper, "Kraglski Dalmatin - Il Regio Dalmata" ("The Royal Dalmatian"), was printed in the city.

Austrian Empire (1815-1918): the age of nationalism
After 1815 Dalmatia (including Dubrovnik) came under the Austrian crown. After 1848, Italian and Slavic nationalism became accentuated and the city became divided between the Croats and the Italians, both of whom founded their respective political parties. There are conflicting sources for both sides claiming to have formed the majority in this period; in general the era saw Slavs grow more than Italians throughout Dalmatians, fostering a neatly distinct national spirit.

Italy (1920-1945)
In November 1918 Zadar was occupied by the Italian Army, like most of coastal Dalmatia, under the 1915 Treaty of London. Being the city with most Italians in Dalmatia, it was annexed to Italy in 1920, under the Treaty of Rapallo (1920), with the official name of "Zara".
The Italian enclave included Zadar/Zara and the localities of Arbanasi/Borgo Erizzo, Crno/Cerno, Bokanjac/Boccagnazzo, Puntamika/Puntamica and the island Lastovo/Làgosta.
According to the census of 1921, this area included 18.623 people. After the advent of the fascism many Croats left the city because of the repressive assimilationist policies of the Italian fascist regime. Their place was mainly taken by ethnic Italians.

World War II
Germany (with limited Italian assistance) invaded the Kingdom of Yugoslavia on April 6, 1941. On April 17, the Yugoslavian government, faced with the Wehrmacht's undivided attention, surrendered. Zadar held a force of 9,000 that after limited fighting reached Šibenik and Split on April 15, a mere 2 days from surrender. Occupying Mostar and Dubrovnik, on April 17 they met invading troops that had started out from Italian-occupied Albania. The civilians had previously been evacuated to Ancona and Pula. In 1941, Mussolini forced the newly formed Nazi puppet-state, the so-called Independent State of Croatia (NDH) to hand over almost all of Dalmatia (including Split and even Knin) to fascist Italy. This is known as the Treaty of Rome. The city became the center of a new Italian province. This treaty was, of course, recognised only by the Axis and was, thus, considered void. For the rest of the world, and, indeed, the local populace, Dalmatia was under Italian occupation.
Under fascist reign the Slavic population was subjected to a policy of forced assimilation (ethnocide). This created immense resentment among the Yugoslav people and the Yugoslav Partisan movement (which was already successfully spreading in the rest of Yugoslavia) particularly took wing here. The Italians employed concentration camps (among others the Rab and Gonars camps), political repression aginst anti-Fascists, torture, reprisals at times against whole villages after partisan actions, forceful italianization and national repression of Slavs.
After Mussolini was removed from power, the government of Pietro Badoglio surrendered to the Allies, and on September 8, 1943, the Italian army collapsed and was quickly disarmed. "Il Duce" was rescued, however, and formed the Nazi-puppet Italian Social Republic in the north of the country. The NDH proclaimed the Treaty of Rome to be void and occupied Dalmatia with German support. The Germans entered Zadar first, and on September 10 the German 114th Jäger Division took over. This avoided an occupation by Partisans, as was the case in Split and Šibenik where several Italian fascist government officials were killed by an angry crowd. The Partisans enjoyed massive support from the locals, and before the reoccupation by German forces, nearly a third of Split's population (including the entire local football team Hajduk) joined the Partisan movement.
The city was prevented from joining the NDH on the grounds that Zadar itself was not subject to the conditions of the Treaty of Rome. Despite this, the NDH's leader Ante Pavelić designated Zadar as the capital of the Sidraga-Ravni Kotari County, although its administrator was prevented from entering the city. Zadar remained under the local administration of the Italian Social Republic.
Zadar was bombed by the Allies, with serious civilian casualties. Italian sources often claim that this was made in order to "ethnically cleanse" the ancient town and avoid susequent troubles for the victorious Titoist army. Thousands died in the militarily pointless Allied carpet bombings, and many landrmarks and centuries old works of art crumbled in dust. Many civilians fled to safety in Italy. In 1944 the partisans entered the town, soon massacring hundreds of Italians, soldiers and civilians alike, often by drowning them in the Adriatic with a stone attached to their necks (a maritime variant to the foibe system). In the following years most of the Italians, now a minority, left the city, deeming it healthier to live in Italy. The city, resettled by Croatians, successfully recovered and became once more an imprtant regional city in the newly established Federal Republic of Yugoslavia.

SFR Yugoslavia (1945-1991)
During this period Zadar underwent intensive reconstruction and revitalisation, followed by a large increase in both population and economic power. The Federal government sponsored numerous public works to this end, including the Adriatic highway (Jadranska magistrala) which created a modern road connection to the rest of the country. Besides the local infrastructure, the SFRY government initiated the industrialisation of the city and nearly all its factories were either built or significantly revitalised and modernised in this period. In the 1970s Zadar particularly enjoyed a high standard of living as international tourism came to Dalmatia.

However, during this period the city lost its status as the capital of the region, with Split overwhelmingly surpassing Zadar in population numbers, which, though increasing throughout the 20th century, boomed in the new, post-WWII, Yugoslavia.

All in all, by the 1990s the city was not only rebuilt from the Second World War, but emerged as a modern and completely industrialised regional center, with as yet unsurpassed tourist numbers, GDP and employment rates, which were, surprisingly, significantly higher than the present day's.

Recent history
After the death of Tito Yugoslavia rapidly began to destabilize. In the early 1990s the tragic Yugoslav wars began to devastate the country. During the May 1991 after croatian policeman from nearby Bibinje was killed in clash with serbian rebels, Zadar was sight of violence against local Serbs which made around 16% of population in the town. Shops and restaurants owned by local Serbs were completely devastated during May 1st and 2nd 1991. From the late summer of 1991 Serbian houses were targets of bomb attacks as retaliation to destruction of croatian villages in hinterland. Tens of households were destroyed in these attacks organized. Serbs were geting fired and abused by the Croatian police and paramilitary, as Croats did in nearby communities with serbian majority. Most of 12000 Zadar Serbs fled by September 1991. and city became home to tens thousand of Croat refugees from hinterland that was partly occupied by serbian rebels and Yugoslav national army. Zadar became a part of the new Republic of Croatia, with most of hinterland occupied and devastaded. Its economy suffered greatly in the period, because serbian rebels cut off water and power supply and constantly shelled city. On top of all of that there was shadowy and controversial privatization process. All those processes caused that most of its prosperous companies went under. During the Croatian War of Independence, along with other Croatian towns in the area, Zadar was shelled for several years, which damaged buildings and homes as well as UNESCO protected sites. Connections with Zagreb were severed for over a year, the only link between the north and south of the country was via the island of Pag. The siege of the city lasted from 1991 until January 1993 when Zadar and the surrounding area came under the control of Croatian forces in Operation Maslenica. Attacks on the city continued until the end of the war in 1995.

Main sights

[edit] Architecture
Zadar gained its urban structure in Roman times; during the time of Julius Caesar and Emperor Augustus, the town was fortified and the city walls with towers and gates were built. On the western side of the town were the forum, the basilica and the temple, while outside the town were the amphitheatre and cemeteries. The aqueduct which was supplying the town with water has been partly preserved. Inside the ancient town, a medieval town had developed, when a series of churches and monasteries had been built.

During the Middle Ages, Zadar had fully gained its urban aspect, which has been maintained until today. In the 16th century, Venice fortified the town with a new system of defensive walls on the side facing land. In the first half of the 16th century, architectural building in the Renaissance style was continued. Defence trenches were built also (Foša), which were completely buried during the Italian occupation. In 1873 under Austrian rule the ramparts of Zadar were converted from fortifications into elevated promenades commanding extensive views to seaward and to landward, wall lines thus being preserved; of its four old gates one, the Porta Marina, incorporates the relics of a Roman arch, and another, the Porta di Terraferma, was designed in the 16th century by the Veronese artist Sanmichele. In the bombardments during the Second World War, entire blocks were destroyed, but some of the structures were preserved.

St. Donatus' Church, a pre-Romanesque church from the 9th century.
St. Mary's Church, located in the old city across St. Donatus' Church.Most important landmarks:

Roman Forum - the largest on the eastern side of the Adriatic, founded by the first Roman Emperor Augustus, as shown by two stone inscriptions about its completion dating from the 3rd century.
Most of the Roman remains were used in the construction of the fortifications, but two squares are embellished with lofty marble columns; a Roman tower stands on the east side of the town; and some remains of a Roman aqueduct may be seen outside the ramparts.
The chief interest of Zadar lies in its churches.

St. Donatus' Church - the monumental round building in the pre Romanesque style, traditionally but erroneously said to have been erected on the site of a temple of Juno, from the 9th century is the most important structure of its period preserved in Dalmatia; the massive dome of the rotunda is surrounded by a vaulted gallery in two stories which also extends around the three apses to the east. The church treasury contains some of the finest Dalmatian metal-work; notably the silver ark or reliquary of St Simeon (1380), and the pastoral staff of Bishop Valaresso (1460).
St. Anastasia's Cathedral (Croatian: Sv. Stošija), basilica in Romanesque style built in the 12th to 13th century (high Romanesque style), the largest cathedral in Dalmatia.
The churches of St. Chrysogonus and St. Simeon are also in the Romanesque style.
St. Krševan's Church - monumental Romanesque church of very fine proportions and refined Romanesque ornaments.
St. Elijah's Church (Croatian: Sv. Ilija)
St. Francis' Church, gothic styled church, site of the signing of the Zadar Peace Treaty 1358
Five Wells Square
St. Mary's Church which retains a fine Romanesque campanile of 1105 belongs to a Benedictine Convent founded in 1066 by a noblewoman of Zadar by the name of Cika with The Permanent Ecclesiastical Art Exhibition "The Gold and Silver of Zadar"
Other architectual acivments:

Citadel - built in 1409, southwest of the Land gate, it has remained the same to this day.
The Land Gate - built according to a layout of the Venetian architect Michele Sanmicheli in 1543
The unique sea organ[1]
The Great Arsenal [2]
Among the other chief buildings are the Loggia del Comune, rebuilt in 1565, and containing a public library; the old palace of the priors, now the governor's residence; and the episcopal palaces.

Culture
The first university of Zadar is mentioned in 1396 and it was a part of the Dominican monastery. It closed in 1807.

Zadar was, along with Split and Dubrovnik, one of the centres of development of Croatian literature.

The 15th and the 16th centuries were marked by important activities of Croatian writers writing in the national language: Jerolim Vidolić, Petar Zoranić (who wrote first Croatian novel, Mountains), Brne Krnarutić, Juraj Barakovic, Šime Budinić.

During the French rule (1806–1810), the first Dalmatian newspaper Kraglski Dalmatin - Il Regio Dalmata was published in Zadar. It was printed in Italian and Croatian; this last used for the first time in a newspaper.

Il Regio Dalmata-Kraglski Dalmatin. Printed in Italian and Croatian.In the second half of the 19th century, Zadar was a centre of the movement for the cultural and national revivals in Dalmatia (Italian and Croatian).

Today Zadar's cultural institutions include:

The Croatian Theatre House
The National Museum
The Archaeological Museum (established in 1830)
The University of Zadar (refounded in 2003)
The Maritime Museum
Permanent Exhibition of Sacral Art
Croatian Singing Musical Society Zoranić (established 1885)
Musical Evenings in St. Donatus [3] (established 1961)
International Choirs Competition (established 1997)
Arsenal Zadar [4]

[edit] Government
The administrative area of the City of Zadar includes the nearby villages of Babindub, Crno, Kožino and Petrčane, as well as the islands of Ist, Iž, Molat, Olib, Premuda, Rava and Silba. Total City area, including the islands, covers 194 km2.

Zadar is divided into 21 local committees: Arbanasi, Bili Brig, Bokanjac, Brodarica, Crvene Kuće, Diklo, Dračevac, Gaženica, Jazine I, Jazine II, Maslina, Novi Bokanjac, Poluotok, Ploča, Puntamika, Ričina, Smiljevac, Stanovi, Vidikovac, Višnjik, Voštarnica.

Economy
Major industries include tourism, traffic, seaborne trade, agriculture, fishing and fish farming activities, metal manufacturing and mechanical engineering industry, chemicals and non-metal industry and banking. The headquarters of the following companies are located in Zadar:

Maraska (food industry)
Luxardo (the original Maraschino)
Adria, Mardešić (fish production)
Tankerska plovidba Zadar (shipping company)
SAS (machine tools)
Aluflexpack
Arsenal Holdings [5] (Tourism)
The farmland just northeast of Zadar, Ravni Kotari, is a well known source of marasca cherries. Distilleries in Zadar have produced Maraschino since the 16th century.

Science
In 1998, Zadar hosted the Central European Olympiad in Informatics (CEOI).

Transportation
In the 20th century, roads became more important than sea routes, but Zadar remained an important traffic point. The main road along the Adriatic passes through the city. In the immediate vicinity, there is the Zagreb-Split highway, finished in 2005. Since 1966, a railroad has linked it with Knin, where it joins the main railroad from Zagreb to Split. It has an international sea line to Ancona in Italy. The Zadar Airport is located in Zemunik, around 14 km to the east. It is planned to build a semi-highway from the port of Gaženica in Zadar to the highway hub of Zemunik. Another plan is the "Adriatic railroad" linking Gospić with Zadar and Split.

Sports
The local basketball club is KK Zadar, and the football club NK Zadar. The bowling club Kuglački klub Zadar is also very successful.

Twinning
Zadar maintains cultural, economic and educational ties with:

Dundee, United Kingdom
Reggio Emilia, Italy
Romans-sur-Isère, France
Fürstenfeldbruck, Germany
Székesfehérvár, Hungary
Padua, Italy
Iquique, Chile
Banská Bystrica, Slovakia

Famous people from Zadar

[edit] From the foundation to 1850
Donatus - saint
Pope John IV - Pope in the 7th century
Jelena of Zadar - Croatian queen from 10th century
Petar Zoranić - Writer of the first Croatian novel
Giorgio Orsini - architect and sculptor
Luciano Laurana - painter
Francesco Laurana - sculptor and medallist
Giovanni Francesco Fortunio - linguist and writer (author of the first Italian grammar)
Šimun Kožičić Benja - Modruš bishop and founder of glagolitic printing house in Rijeka
Juraj Baraković - renaissance poet
Šime Budinić - poet and writer
Brne Karnarutić- renaissance writer
Jeronim Vidulić - poet
Andrea Schiavone - paitner

1800 - 1950
Georg Ritter von Trapp - Austrian Navy officer and head of the Trapp family singers
Baron Giovanni De Ghetaldi military and diplomat (son of Baron Biagio de Ghetaldi)
Simeone Duca - (Šime Duka) maecena and priest
Simone Stratico - Scientist
Antonio Calebotta - basketball player
Ottavio Missoni - fashion designer; owner of the Missoni fashion brand
Girolamo Luxardo - founder of the Original Marischino brand, Luxardo
Conte Antonio Cippico (1877 - 1935) - Italian politcman and patriot [6]
Spiridon Brusina - scientist
Niccolò Gradi - (1823 – 1894), poet
Roberto Ghiglianovich - (1863 - 1830), Politicman [7]
Carlo Tivaroni - (1843-1906) - historian, Garibaldist [8]
Natko Nodilo - Founder of the oldest running Croatian newspaper Narodni list
Dragutin Blažeković - Austrian governor of Dalmatia, born in Osijek
Vicko Zmajević - archbishop and politician
Vladimir Bersa - composer
Felix von Weingartner - Austrian composer, conductor, pianist and writer
Giuseppe Sabalich - literary worker
Giovanni Smirich - conservation wokrer and painter

1950 - present days
Saša Bjelanović- international football player
Krešimir Ćosić - member of the Basketball Hall of Fame
Goranko Fižulić - former Croatian economy minister
Giuseppe Gjergja - basketball player
Ante Gotovina - Croatian Army general
Mladen Grdović - singer
Božidar Kalmeta - current Croatian Minister of Traffic and Tourism
Ive Livljanić - diplomat
Budimir Lončar - diplomat
Duško Lokin - singer
Korina Longin - top model
Gianni Maršan - diplomat and composer
Ivica Maštruko - diplomat
Luka Modrić- Football player
Antun Nalis - actor
Dado Pršo - football player
Riva - pop band, 1989 Eurovision Song Contest winners
Dalibor DADO Musap - establisher and leader of the band RIVA
Joso Škara - former Croatian Labour and Healthcare Minister
Josip Skoblar - football player, 1974 Golden boot
Joso Špralja - artist
Ana Lovrin- Croatian minister of law, former mayor of Zadar
Zoran Primorac- Croatian prize winning table tennis player
Arijan Komazec- Noted Croatian basketball player
Stojko Vranković- Famous Croatian basketball player
Vladan Desnica - writer
Natali Dizdar - Croatian pop-singer
Pavle Dešpalj - conducter and composer
Valter Dešpalj - cello player
Tomislav Ivčić - composer, singer and politician

--------------------------------------------------------------------------------

Krist Novoselic- Nirvana bassist, went to school in Zadar
Mark Viduka- Australian football international (father from Zadar)
David Zdrilic- Australian football international (father from Zadar)
Teddy Lučić- Swedish football international (father from Zadar)
Zlatan Ibrahimović- Swedish football international (mother from Zadar)
Jason Čulina- Australian football international (father from Zadar)
Ivica Jerak - Former U.S. Army Delta Force Operator, killed in Iraq in 2005.